Zoran Kojčić, filozof, autor i biciklista iz Vukovara, napravio je ovog leta biciklističku turu po zemljama regiona i, u okviru nje, posetio i Valjevo. O ovome je pisao za magazin Buka. Prenosimo deo teksta o konceptu ovog uzbudljivog putovanja, kao i odlomak o poseti Valjevu.

Nakon prošlogodišnje biciklističke avanture od Vukovara do Istre, tijekom koje smo moj prijatelj Tomas i ja prevalili oko 1000 kilometara u 13 dana, planovi za ovo ljeto su se počeli rano praviti da bi se iskristalizirala želja za odlaskom u Crnu Goru. Ipak, kako nismo mogli uskladiti godišnje, ostala je jedina opcija da idem na put sam i znao sam da ako čekam neku povoljniju priliku ili situaciju od toga neće biti ništa. Iskreno, nije mi bilo drago zbog toga, dosta je tu nepredvidivih situacija koje mogu poći po zlu i u kojima društvo dobro dođe, ali kako nije bilo drugog izbora sjeo sam i isplanirao okvirnu rutu i plan put… Plan mi je bio obići nešto Mađarske, Rumunjske i Bugarske te najveći dio vremena provesti u istočnoj i centralnoj Srbiji. Označio sam si neka mjesta koja želim obići, posebno ona o kojima sam ranije slušao, ali nikad nisam imao priliku posjetiti ih.

(…)

10. dan: Boljkovci - Ljig - Lajkovac - Valjevo - Šabac, 155 km

Jutarnja vožnja, po svježem šumskom zraku, ide prvih nekoliko kilometara po neotvorenom autoputu. Znam da se po zakonu bicikli nikako ne smije voziti po autoputu, ali imao sam sreću i to iskusiti – nova, predivna, ravna, glatka cesta koja vodi prema Ljigu, a potom prema Valjevu. Oprostio sam se od autoputa i nastavio glavnom cestom kraj šuma i brdašaca, ne znajući što dalje. Iskreno, bio sam prilično umoran i samoća me već dobro šamarala. Prošlogodišnja vožnja u društvu je bila daleko zanimljivija, zabavnija, dinamičnija, avanturističnija od ove, baš zato što je sve bilo novo, prvi put, ali i u društvu s kojim si tijekom dana i na kraju dana sve nedaće ili sve divne strane mogao podijeliti, komentirati pa na kraju i zaliti pivom. Ipak, kako sam znao da do kraja dana sigurno ne mogu doći do kuće, odlučio sam malo produžiti rutu, na Valjevo i Šabac i sutradan se vratiti doma. U Valjevu stajem na odmor, pivo, hranu – u centru Valjeva me fasciniralo što točeno Valjevsko pivo prodaju u kafiću za samo 100 dinara, što je nešto manje od eura! – i kratki obilazak, a tu se nekako i opraštam od brda i uspona, bar tamo pred Šapcem.

Podsećamo i na tekst pisca Aleksandra Tišme o putovanju 1961. godine od Beograda do Kosjerića, sa zadržavanjem u Valjevu dva dana I njegovim utiscima o gradu i ljudima.

Autor: Magazin 6yka

1400 kilometara na biciklu. I poseta Valjevu

Magazin 6yka