Medijska kampanja

Kampanja je i u medijima, pre svih na lokalnim TV stanicama, bila raznovrsnija nego do sada, konkurencija je učinila svoje. Prednjačili su, svako na svoj način, VTV i TV „Marš“. VTV je „ubila” cena zakupljenih termina od 800 DM sat, TV Valjevo, Cronic i „Marš“ su svoje cene dampingovali, ali je, uz promotivna gostovanja, na VTV-u najzanimljivije bilo sučeljavanje (besplatno) predstavnika pojedinih stranaka. Baš su se ćerali!

TV „Marš“ je prenosio, što bi mlađe kolege danas rekle „direktno” (kao da postoje i prenosi koji nisu „direktni”), predizborne konvencije G-17 plus (Dinkić), DSS (Koštunica), SPS (Dačić, Minić…), Liberala Srbije (Mihajlović), kao i miting SPO-NS sa Gradskog trga (Vuk i Veljo). Nisu nam poznati (finansijski i ini) aranžmani stranaka i koalicija sa TV „Marš“, ne bi iznenadilo da je posao „opravljen” i besplatno.

Logično pitanje za stranke, bar pojedine, bilo bi, ipak, da li baš svako na političkoj sceni mora da ima svoj „Pink”! Da li im je doista, nama svakako nije, pamet toliko „kratka” da ne pamte ama baš ništa od pre 5. oktobra 2000. godine. Da neko, „Pink” u Beogradu a „Marš“ u Valjevu, ko se toliko jasno, i javno, deklarisao za JUL sada svira druge note. Note lagane, radikalske i ine kvaziopozicione („Marš“) ili, što je još gore, demokratske („Pink”)! Ako je Željku Mitroviću („Pink”) jasan, i jedini, interes novac, uz očuvanje sumnjivo podignute imperije na Dedinju, Zorana Dovečera („Marš“), čini se, ujedaju „druge buve” (nekoliko krivičnih postupaka iz oblasti privrednog kriminala pred Opštinskim sudom u Valjevu).