Nema odmora dok traje obnova
Januarska sesija SO Valjevo ostaće zapamćena po „autentičnom tumačenju” primedbi Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu Srbije o manjkavostima načinjenim prilikom konstituisanja opštinskog parlamenta
Sednica, kojoj ni ovoga puta nisu prisustvovala 24 odbornika iz DS, DSS, SPO i Pokreta za Valjevo LS (ND), bila je na ivici incidenata sa povremeno mučnim scenama, ali i pokušajima „odborničke većine” iz NS, SPS, SNS, SRS i PSS da „suprotan tabor u odsustvu”, ali i javnost, baš „autentično” prevesla žedne preko vode.
Elem, autentično tumačenje svelo se na „šminkanje” Poslovnika o radu SO Valjevo, koji je, kao i opštinski statut, ali i kao Zakon o lokalnoj samoupravi, baš „autentično znalački” kršen 22. oktobra i 5. novembra prošle godine. Sporan je i sam termin „autentičnog tumačenja”, za šta su 17. januara bili zaduženi advokati Veran Panić (SRS) i Miroslav Vuković (NS), uz napomenu da je Vuković i sporno izabrani predsednik SO Valjevo. Jer, ima pravnika koji tvrde da se pojam „autentičnog tumačenja” uči u „Uvodu u pravo” još na prvoj godini studija Pravnog fakulteta, a kaže da autentična tumačenja daje samo zakonodavac (onaj ko piše zakon). U valjevskom slučaju, prepakovana su dva člana Poslovnika o radu SO Valjevo, koja bi, valjda, sada trebalo da budu pokriće za sve pravne manjkavosti načinjene na konstitutivnoj sednici, koja je, da podsetimo, trajala tri sesije, uz napomenu da na popodnevnom zasedanju 5. novembra nije bilko 24 odbornika opozicije, te da je sporne odluke donosila „većina” od 25 odbornika NS, SPS, SNS, SRS i PSS uz „dva građanina” iz Nove Srbije (Miroslav Milinović i Sreten Lazarević).
MINISTREEE, JAVI SEEE… - Ministarstvu za lokalnu samoupravu još nije odgovoreno na dva suštinski najbitnija pitanja koje je postavilo u svom dopisu od 15. decembra 2004. godine – ko je prilikom izbora čelnika SO Valjevo (zapravo) činio (skupštinsku) većinu, te da li su Milinović i Lazarević imali uverenja o svom odborničkom statusu izdatim od strane Opštinske izborne komisije (OIK) Valjevo. Da sporna uverenja i nisu baš „mačji kašalj”, kako su to novi valjevski vlastodršci uporno objašnjavali, pokazuje i činjenica da je novi OIK, izabran na jednoj od sednica lokalnog parlamenta po njegovom konstituisanju, i dalje sa spornom većinom, uverenje o tome da je postala odbornik izdao Zorani Nićiforović (DS) posle vraćanja mandata Milovana Markovića (DS). Takva uverenja, bar u momentu „verifikovanja” njihovih mandata 5. novembra sa samo 25 glasova od ukupno 51 odbornika (minimalna većina je 26 glasova), Milinović i Lazarević nisu imali, što ne spore ni čelnici SO Valjevo!
Kako su svi zakonski rokovi za validno konstituisanje lokalne vlasti u Srbiji, posle prošlogodišnjih septembarskih izbora, istekli, sve se, okreni – obrni, vrti oko novog tumačenja Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu Srbije. Ministar Zoran Lončar (DSS) i njegovi saradnici, uprkos pritiscima „obe strane”, bar do momenta nastanka ovoga teksta (31. januara, pre podne), nisu se ponovo oglasili.
Jedni (opozicija) tvrde da se Lončar „hvata za glavu”, uz dodatnu opasku odbornika LS da se ni valjevski DSS baš ne pretrže u ažuriranju „te pravne stvari”, a drugi, kako su i obećali, baš „teraju dalje”. Opet sa 25 glasova odbornika i dva glasa „građana” Milinovića i Lazarevića, izabrali su nove upravne i nadzorne odbore javnih preduzeća i ustanova čiji je osnivač SO Valjevo, što se tumači kao prvi korak u smeni njihovih direktora, koja bi mogla uslediti već na sednici SO Valjevo najavljenoj za 4. februar.
DA SE ČOVEK PREKRSTI – Organi upravljanja, izabrani 17. januara na sednici SO Valjevo, su „samo tak’i”. Tamo gde pojedini članovi upravnih i nadzornih odbora iole „drže vodu”, predsednici su „da se čovek prekrsti”. I obrnuto! Moguće je da i zbog toga sednicama SO Valjevo više ne prisustvuju sveštenici Valjevske crkve.
Tek, na videlo sve više izlazi cena, koju Nova Srbija plaća „crveno-crnoj” koaliciji iako je valjevski gradonačelnik dr Jovan Tomić (NS) uporno tvrdio da koalicioni partneri od njega i njegove stranke „ne traže ništa”. Najpre, socijalisti (i jedni i drugi) su „kovarnuli” svoje brojne kadrove smenjene posle izbora 2000. godine. „Sociolog” Milomir Milošević (SNS), koliko nam je znano socijalni radnik po obrazovanju, a penzioner posle smene sa direktorskog mesta u „Divčibare-turistu” i nekadašnjoj Turističkoj organizaciji Valjeva (TOV), novi je predsednik Upravnog odbora JP „Divčibare-turist”. Tu je član i Žarko Ilić Čombe, vlasnik motela „Pepa” na Divčibarama. Sa obojicom je sudske sporove vodio (i dobio, ili će ih dobiti) Željko Vučinić (NS), Miloševićev naslednik u sada zajedničkoj direktorskoj fotelji u novoosnovanom (združenom) JP „Divčibare-turist”. Advokatske usluge „Divčibare turistu”, uz Željka Đorđevića (DSS), pružao je i novoizabrani predsednik SO Valjevo, Miroslav Vuković (NS), čija je supruga Lidija, inače agronom, između 2000. i 2004, zaposlena upravo u tom opštinskom javnom preduzeću!
Po istom principu - što za predsednike, što za članove - Siniša Branković (SPS) „vraćen” je u Narodni muzej, Dušan Žerajić u JP „Kolubara-Rovni”, Milan Petronijević (SPS) u „Vidrak”, Dragan Mirković u Centar za socijalni rad „Kolubara”, Đukan Jeremić (SPS) u Narodni univerzitet „Vuk Karadžić” (Valjevska Kamenica), Veroljub Lazarević (SPS) u Fondaciju za stipendiranje talentovanih učenika i studenata SO Valjevo…
O „kadrovima” SRS i PSS, biranim kao po dogovoru sa Novom Srbijom (da ih kojim slučajem ne nadjačaju), nećemo posebno trošiti reči. „Obnova” je tako temeljno urađena da uprkos ne malim uloženim naporima nismo uspeli da saznamo ni ko je ko, a nekmoli šta je šta. Tek, socijalni radnici su postali „sociolozi”, kursisti za rentgen tehničare sumnjivih radnih sposobnosti namah su postali „radilozi”, babice će upravljati Modernom galerijom, penzioneri TVA… Direktori će, slutimo, mada časnih izuzetaka dakako uvek može biti, predstavljati „novu stranicu ovovremene valjevske istorije”. Najavljuju se Ljubomir Mucić (SPS) u JP „Kolubara-Rovni”, mr Miroslav Burmazović (NS) u Direkciji za izgradnju Valjeva, Petar Dobrivojević (SRS) u JKP „Valjevo”, Dragan Jeremić (SPS) u Domu kulture, Nataša Aćimović-Mitrović (SNS) u Omladinskom centru, Miloje Mitrović (PSS) u Internacionalnom umetničkom studiju „Radovan Trnavac Mića”, Petar Todorović (SPS, SNS ili PSS) opet u Pijačnoj upravi „Polet”, Dragan Branković (Drecunov povratnik u SPS) u „Napredu”, Slavica Pantelić-Cupać (PSS) u TVA…
„SVILEN GAJTAN” ZA TVA – Sudbina Regionalne TV Valjevo (TVA), definitivno i neopozivo, u rukama je, bar se tako njima čini, lokalnih političkih moćnika. Njih, kako i dolikuje, i ne zanima da li će Valjevo imati gradsku televiziju s obzirom na to da se na VTV-u, TV Cronic i RTV „Marš“ baškare kad god hoće i koliko im volja, već „skidanje skalpa” pojedinim čelnicima DS-a i „žutom preduzeću” u globalu. Čini se da je na tapetu posebno Nebojša Andrić (DS), do 31. marta 2004. v. d. direktor TVA, kome, posle silnih optužbi iznetih na način vođenja te medijske kuće (često je sa skupštinske govornice pominjana i reč „kriminal”), voljom odborničke većine, nije data prilika da odgovori. Andrićev problem, uz nespornu hrabrost iskazanu u najtvrđim vremenima, mogla bi biti „izdaja” nekadašnjih saboraca u protestima za rušenje Miloševićevog režima. Ipak, što bi deca u međusobnom prepucavanju u igri rekla, „sad se vidi, sad se zna…”.
U svojima nakanama da TVA, ili ujedine sa JP Radio Valjevo ili potpuno ugase, pre toga ga skidajući sa „opštinske sise” (budžeta), vodi ih ideja smišljena u pojedinim privatnim lokalnim TV kućama, ali, što je još zanimljivije, i u glavama onih koji su umeli sa svakom vlašću - i novodemokratskom, i Miloševićevom i DOS-ovom. A logika tih „genija” je jednostavna – „Veži konja gde ti gazda kaže” (jednom sluga, uvek sluga)!