Ni Tarabić nije znao

A Valjeva što se tiče, ’Vaku demokratiju nije video ni prorok Tarabić, zašto, zato što je on predviđ’o budućnost, a Ovo gore od svake zapisane prošlosti braćo i gospođe.

A Valjeva što se tiče, ’Vaku demokratiju nije video ni prorok Tarabić, zašto, zato što je on predviđ’o budućnost, a Ovo gore od svake zapisane prošlosti braćo i gospođe.


Javiše da je željezara Smederevo, iako je to do juče bilo pitanje života i sm­r­ti Smedereva i Srbije, prešla na re­žim tihog rada, što je drugo ime za ga­še­nje peći. U sličnom stanju je i Srbija, ni živa, ni mrtva, i ona je na sistemu Ti­hog rada, bar većina građana kad je u pi­tanju, naročito njihov standard i po­sao. Ali, nikad ne reci nikad, tu je nova vl­ast, koja će svemu da zamah, iskoristi is­torijsku šansu i sve odvede u bolju bu­du­ćnost.

Dakle, rezultati izbora su na stolu, što bi poznavaoci rekli, nije do­š­lo do smaka sveta, niti Srbi ho­da­ju naglavačke. To bi, jelte, moglo da zn­a­či da je Srbija definitivno stabilna de­mokratska zemlja, a kud ćeš više u ova kr­izna vremena. Potvrđeno je i da se Am­erika i ostali Zapad neće mešati u sa­st­av Vlade i izbor naroda, a i što bi se oni pa mešali u naš izbor i progres.  Uo­stalom, sve što je sporno, pa i Ko­so­vo, će se rešiti kroz te i naše in­sti­tu­ci­je sistema. Naročito kroz sistem na­š­ih krstivoja sa severa Kosova, koji lo­ja­lni gospodinu predsedniku Tomislavu.

Da nova parlamentarna većina ima ka­pacitet za sve izazove, videlo se pri zasedanju Skupštine koja je iz­abrala svoga predsednika. Šta reći, to je obrazac za svaku demokratiju. Al­ek­sa­nd­ar Vučić, koji je totalno bez poroka, ka­fu nije popio, cigaru zapalio, drogu ni video, neće telohranitelje, neće dr­ža­vni benzin, je jednostavno briljir’o. Va­lj­da da ga želja mine, u najboljem maniru sv­oje Šešelj prošlosti, drž’o banku, i na ličnim primeru, novom predsedniku Sk­upštine, koji bio na mestu, uz levu mu ru­ku, pokaz’o kako se radi pos’o u in­te­re­su Srbije i svih građana. I za p­re­ds­ed­ni­ka Skupštine izabran od Vučića Ne­bo­j­ša Stefanović. Veoma obrazovan, Me­ga­t­r­end diplomac, neguje toleranciju, da se do­da, porodičan čovek, brižan otac...

Kad je to obavljeno, formirana i Vl­ada, dakle, sve će bude na mestu. Uo­stalom Kalanović Verica je pravo rekla da u politici nema em­ot­iv­ne, već programske bliskosti. Tako se do­š­lo i do personalnog sastava vlade. Šta bi drugo mog’o da budem nego ministar Ve­lja Ilić je dobio resor iz Njegove st­ru­ke. Pošto mu je takva destinacija za­lo­milo se da bude ministar dupli, i da pr­avi autoput. Krkobabići se bili malo us­kopistili, ali stvar programski re­šena, dokazano stručan Krkobabić Prvi će bude potpredsednik Vlade plus mi­ni­st­ar, a pošto PUPS ima još kv­al­it­et­ni’ kadrova, Krkobabić Drugi, koji veli da se sa departizacijom ne treba za­va­ra­va­ti, će upravlja Srpskom poštom.

Sva je prilika da će ovo bude Vlada na­cionalnog spasa, jedinstva, i os­talog potkusurivanja, Prijatelj od predsednik Tomislav, bliže Unjega od sn­aje tata, dobio samo jednu fotelju, Lja­jić doneo najtežu odluku u životu, uš’o u vlast sa pet državnih sekretara. Tu i Ug­ljanin, njemu ne treba ni resor, on će na­stavi bude bez portfelja. Najstariji Za­harije nije u vladi, ali je uz vladu. Je­di­no gospodin Palma, tako ispada, jopet ni­je stručan za ministra, ali će i dalje bu­d­e stručan za Jagodinu, koja, iako u Ja­go­di­nu ništa ne radi, ima budžet za ži­ra­fe, besplatne junice, i jošte koncerte na­ših umetnika u rodnome gospodina Pa­lme selu.

Naravno da su tu i najstručniji, pr­edsednik svih građana nazor di­plomirani gospodin Tomislav Ni­kolić, te predsednik Stranke go­sp­od­in Aleksandar Vučić. Obojica se, kako me­diji javljaju, a najbolje RTS sa Tijanić i dalje na čelu, sve bolje snalaze. Go­sp­od­ina predsednika Nikolića posetio gl­um­ac Asante, i rek’o da je Predsednik veoma po­svećen Srbiji, dok  gospodin Vučić, ko­ji od Šešelj generalnog sekretara av­an­zov’o do generalnog sekretara Srbije, pr­eko više posvećen Srbiji, de­mo­kr­at­ski, za svaku svoju odluku pita svoj Gl­av­ni odbor. 

I na drugoj strani, u toj opoziciji sve u redu i na svom mestu. Go­sp­od­in Đilas, koga generalni se­kr­et­ar Srbije Vučić sv­oje­vo­ljno toliko ce­ni da mu je sv­oje­voljno ostavio Beograd, je po­ručio da se neće ka­n­d­i­do­vati za pr­edsednika DS, sve dok je Tadić kandidat za tu funkciju. Tadić kanda to nije čuo, ali čulo Prvo žensko DS koje veli da će st­ranku u budućnost zajedno voditi Tadić i Đilas. Na za­sedanju Skupštine se be­lo­­dano videlo da je DS u p­u­nom sastavu i sv­ak­om je­di­ns­tvu. U poslaničke klupe Prvi mi­nistarski tim: Šu­ta­novac, Pe­tr­ovi­ć­, Đelić, Dulić, Milan Marković, Ma­lović, Bogdanović... sve do Cvetković Mirko u kl­upi. Ali, da bi to bilo bolje, promene su potrebne i u taj monolit. Kako je Zoran Ži­vković, koji obeć’o da će izlečiti st­ra­nku, isključen, pa nije isključen, mo­žda ne bi bilo loše, a nikako lošo, zbog taj neophodni na­ci­ol­nalni konsenzus, da se za predsednika DS prijavi i  gospodin na­zor diplomirani Šešelj vojvoda, pr­ed­sednik svih građana Tomislav Ni­ko­l­ić, koji formalno bez stranačkog an­ga­žm­ana. Mada bi to bila teška odluka, mo­re biti i najteža, za očekivati je da bi Sk­upština DS, u interesu Srbije i bu­du­ćn­osti, znala kako da izabere. Tako bi Sr­bija postigla puno jedinstvo i svaki ko­nsenzus kad su u pitanju radikalne pr­om­ene, dep­art­iza­cij­a i ostali bolji ži­vot građana. Pa da se već jednom zna, jal’ Sr­bija živa, jal’ mrtva. I da se, ako neko ima dilema, vidi na čemu smo.

A što se Valjeva tiče, ne treba tr­o­š­iti reči. ’Vaku demokratiju, ’va­ki model, nije mog’o vidi ni pr­or­ok Tarabić, zašto, zato što prorok pr­ed­viđo budućnost, a ovo gore od svake za­pi­sane prošlosti braćo i gospođe!