
Sklonište od oluje
In memoriam Ljiljana Ljiljak 1949-2015
In memoriam Ljiljana Ljiljak 1949-2015
Odlomak iz scenarija/romana u nastajanju “Čovek u plamenu” našeg kalifornijskog saradnika Grgura Strujućia koji prikazuje, pojašnjava, “sliku Valjeva iz perspektive jednog domaćeg globalnog nomada koji kreće na put u srce tame.”
Neki ljudi odu na koncert i provedu se. A neki, kao Grgur Strujić, sa valjevskom ekipom u Kaliforniji ode na koncert i, inspirisan, posle prevede pesmu. Kaže da se osetio kad ju je čuo “kao da se iznenada pojavio novi glas (moje) generacije.”
Tih ranih 80-tih Majkl Džeksonov Triler se vrteo na radiju, Kukurevka ga je puštao pre bioskopskih projekcija i ceo album je odzvanjao po komšiluku non-stop bar jedno dve godine od kako je izašao, ponajviše zahvaljujući Kvinsi Džonsovom magičnom dodiru.
Tamo nekih sedamdesetih i ranih osamdesetih život se vrteo oko obdaništa preko puta, u čijem dvorištu se posle radnog vremena okupljala družina: Komunalac i Merac, Flok i Peđa, Goran i Cica, Gane, Peđa Klempa i ja sa jedne, i Zvonko i Vlaki, i Goca i Nataša sa druge strane naše male jednosmerne ulice u centru grada.
Ako je verovati Larry Harvey-ju, jednom od pokretača i Glavnom Filozofskom Oficiru (CPO) festivala, Burning Man je kao ona svećica na torti koju nikako ne možeš da ugasiš. I stvarno, ovaj umetnički festival već punih 20 godina opstaje uprkos mnogobrojnim skepticima među samim Brnerima koji ga proglašavaju mrtvim i pre nego što se pepeo gore pomenutog Čoveka od drveta pošteno ohladi i nestane u oblaku pustinjske prašine.
Nedeljama obilazim oko tastature i već pomišljam kako nikada u zivotu ništa više neću ni napisati, a onda jutros, valjda kako i priliči ponedeljku, posle odradjene porodične rutine - dete u školu i ženu na posao, palim kompjuter i nonšalantno otvaram ne jedan nego dva nova dokumenta.