Lajkovački vodotoranj

Gospodin Vladimir Gajdarov (nekadašnji prodavac mirisa i jedan od onih valjevskom tmorom ugušenih pesnika, opasno bolestan a odavno bez ikakvih lekova), dok u kavani „Bristol” kalpi Crnjanskog, ne znajući da Crnjanski, u velikoj sali Doma kulture, pred publičnim mnoštvom, upravo odgovara na pitanje: „Koji vam se grad u inostranstvu najviše svideo?” (Belo Valjevo, 1970. godine, u maju... Odmah se znalo da su Crnjanskog „doveli” Z. Ranković i R. Glišić, valjevski studenti, koji su, tog vetrovitog proleća, tek isprobavali šta je dozvoljeno, a svoju nedužnost ne bi mogao dokazati ni Z. Joksimović, tada već priznati pisac, kog su - samim tim, ali ne samo zbog toga - u Komitetu zlovoljno gledali.)

*
Stari lajkovački vodotoranj, s kojeg nije skočio nikad niko... (Suvišna je, možda, napomena kako je pomenuti vodotoranj i dan-danji na raspolaganju svima koji misle da su siročad na zemlji, pa o tome i stihove pišu.)