
Slikom na sliku
Svako ko je u vojsci proveo bar dva meseca morao je da nauči i prihvati činjenicu da zarad postizanja dobre ocene nije toliko važno nešto učiniti koliko stvoriti privid da je to učinjeno.
Svako ko je u vojsci proveo bar dva meseca morao je da nauči i prihvati činjenicu da zarad postizanja dobre ocene nije toliko važno nešto učiniti koliko stvoriti privid da je to učinjeno.
U gradu na Kolubari u utorak, 9. marta, na svečanosti priređenoj u hotelu „Grand”, inženjeru Aleksandru Mitroviću uručena je Plaketa „Ljubomir P. Nenadović”, ali je i Izdavačko preduzeće „Kolubara” podsetilo na prošlogodišnja i predstavilo plan ovogodišnjih izdanja.
Ako su gornji Zlokućani deo Valjeva od Ulice Žikice Jovanovića Španca, sadašnje Vlade Danilovića, do Hajduk Veljkove (ili čak i Nušićeve)...
(Foto: Miroslav Jeremić) Da je gorko i kiselo vino koje je mufte i od džabaluka evo i jednog taze primera ovde kod nas, a naime ove žalosne dogodovštine sa postavljanjem znaka na mestu na kojem bejahu posečeni valjevski knezovi.
U Valjevu je objavljeno kapitalno delo - monografija o znamenitoj srpskoj porodici Nenadović, čini se najznačajnijoj knjizi povodom obeležavanja 200. godišnjice srpske državnosti.
Doskorašnji advokat Slobodan Nenadović, 3. marta na Pravnom fakultetu u Beogradu, odbranio je doktorsku disertaciju o temi „Strana ulaganja u procesu privatizacije”.
„Kad ja imam loptu, nadajte se svi!”. Ovako je, pričaju neki, umeo da kaže Rajko Momić Fric, kada je svojevremeno igrao fudbal u valjevskom Metalcu, a trener mu bio Bebica Milošević, pa insistirao da ekipa striktno organizovanim akcijama, u kojima bi lopta morala da ide od noge do noge po bezmalo unapred utvrđenoj kombinaciji, postiže golove! Ova pošalica na Fricov račun, preživela do danas, mogla bi da se primeni na (mnogo)brojne funkcionere u Valjevu sa takozvane republičke kvote (direktori fondova i zdravstvenih ustanova, načelnik Kolubarskog okruga i šefovi inspekcija, itd.)
Oduševljenje za neku „svetu stvar” često je vodilo fanatizmu i netolerantnosti, divinizovanju sebe i dijabolizovanju protivnika, a konačno teroru i nasilju.
Valjevo nije od juče. Ako i zanemarimo Gradac s početka jedanaestog stoleća i njegove moguće prethodnike, pisana istorija Valjeva pod tim imenom traje već preko šest vekova. Doskora smo kao dan Valjeva slavili jedan datum od pre šezdeset godina, koji je generacija naših roditelja, pa i naša, doživljavala sa pomešanim osećanjima.
Srbija bi posle Koštuničine vlade, do Vidovdana, trebalo da, konačno, dobije i predsednika bez onog v. d., posle Nataše Mićić, Dragana Maršićanina i Predraga Markovića.
Sastaviti listu najboljih srpskih rakija šljivovica predstavlja izazovan, težak i nezahvalan zadatak. Ova konstatacija dobija još više na značaju ako se ima u vidu šarolikost u proizvodnji rakije šljivovice
Na tradicionalnoj svečanosti, koja je u valjevskom „Grand hotelu” održana 9. marta, građevinskom inženjeru Aleksandru Mitroviću uručeno je priznanje „Valjevac - ličnost 2003”
Požar u Hilandaru * Spaljene srpske kuće i svetinje na Kosmetu * Spaljivanje droge * Obnovljeni štrajkovi u „Krušiku” i „Uzoru” * „Zaboravljeni” staž * Dan Valjeva * Prilozi istoriji odsečenih glava
Jesenas je u Subotici bila velika retrospektiva slika Ljube Popovića. Tim povodom je agencija „Valjevac” štampala luksuzno opremljen katalog za pomenutu izložbu.
Pesništvo Milorada J. Mitrovića nastajalo je i među Mioničanima, u vreme njegovog službovanja u tom mestu na dužnosti pisara Načelstva Sreza kolubarskog.
Da li je život zaista samo par koraka, malo pesme i meraka, kako nam u odgovoru na ovo pilatovsko pitanje sugerišu u duetu Željko Joksimović i Haris Džinović?