
TV duel
Dobili smo novu zgradu SUP-a, finansijer Ministarstvo unutrašnjih poslova Vlade Srbije. Dobićemo novu zgradu Grudnog odeljenja Valjevske bolnice, finansijer narodni samodoprinos.
Dobili smo novu zgradu SUP-a, finansijer Ministarstvo unutrašnjih poslova Vlade Srbije. Dobićemo novu zgradu Grudnog odeljenja Valjevske bolnice, finansijer narodni samodoprinos.
Gotovo sve vesti o zbivanjima u Valjevskom kraju i među Valjevcima iz 1803. godine koje su do nas dospele, svedoče o pripremanju za pobunu protiv osione vlasti u Beogradskom pašaluku. Te vlasti se na početku 19. stoleća domogla grupa janičara, znanih nam i sa zajedničkim imenom - dahije.
Povodom polemike valjevske opštinske vlasti i Srpskog pokreta obnove o načinu izbora izvođača radova na rekonstrukciji fasade zgrade Skupštine opštine i zamene prozora na soliteru na Gradskom trgu
Ubljani dobili novo opštinsko rukovodstvo * U Valjevu konstituisani opštinski odbori Narodne demokratske stranke i G-17 plus a „disidenti” u DSS očekuju posetu dr Obrena Joksimovića * Socijalisti održali još jedna kongres, Minić poražen od Dačića * Nova demokratija na Sretenje (ne) menja ime
Kazivala Rada Golubović, učiteljica iz Mionice * Pesme je čula od žena iz Tabanovića
Najraniji poznat pomen manastira Sv. Arhanđela u selu Gra(d)čanici je u turskom popisu iz 1560 (O. Zirojević, Crkve i manastiri na području Pećke patrijaršije do 1683. godine, Beograd 1984, str. 41), ali je isto selo upisano već u defterima Valjevske nahije iz 1528. i 1536
Pred samu novu 2003. godinu, u izdanju Kulturno-prosvetne zajednice Srbije, u biblioteci „Hronika sela”, izašla je knjiga „Veliševci selo pokraj Ljiga”. Dugogodišnji trud dvojice Radisavljevića zaista je veliki kao i njihovo delo.
U svakoj dosetki i priči o Valjevu i Valjevcima dr Predrag Živanović pokaže onaj dragocen, sačuvan deo svog dečaštva kada je u jednom danu stizao da uđe u svako dvorište, prođe kroz svaki blok svog grada. A svedok je i njegovog burnog izrastanja, kad se granice više nisu mogle u danu obići.
Poštovana Gospodo! U Reviji „Kolubara” za oktobar 2002. godine, u Dodatku „Nevladine organizacije u Valjevu”, pročitao sam da ste osnovali Fondaciju „Dr Jovan Mijušković”, što me je bezgranično obradovalo i na čemu Vam iz sveg srca čestitam, jer ste učinili veliko i Bogu i srpskom narodu ugodno delo. A evo zašto.
Jedanaestog januara, neočekivano ili bez uobičajenog povoda (Dan policije takav povod nije), u Domu kulture svirao je Stefan Milenković uz klavirsku pratnju Lidije Kaenaco. Vrhunski muzički program u vrhunskom izvođenju vrhunskih muzičara i pred iznenađujuće velikim brojem mahom istinskih ljubitelja
BIBLIOTEKE I ŠKOLE * NAŠE INSTITUCIJE * OGRIZAK
Odgovor Vojislavu Andriću i Milanu Jankoviću Zaprepašćen sam da vas je toliko pogodilo i ganulo moje bezazleno pisanije u Reviji „Kolubara”, gde je u političkoj satiri „Više od igre” akcenat bio na vašem stajanju, a ne, kako ste protumačili, na pojavljivanju u valjevskoj Hali sportova.
Mnogi učesnici u stvaranju postmiloševićevske Srbije više puta su isticali kako je nova država stvorena bez prolivanja krvi. Uz to mnogi naročito ističu kako nije prolivena upravo srpska krv
U januarskom broju Revije „Kolubara” 2003. objavljen je moj članak „Najčešće primat bokserima” (str. 32-36) u kome je dat pregled izbora Redakcije lista „Napred” najboljih sportista i sportskih klubova Valjeva od 1954. do 2002. godine. Prilikom redakture izostao je podatak da je 1959. za najbolji sportski kolektiv grada izabran DTV „Partizan”.
Prema prošlogodišnjem popisu stanovništva Srbije, Valjevo ima 61.629 stanovnika (1991. godine 58.302) i po veličini nalazi se na 13. mestu u državi. Od Valjeva veći su gradovi: Beograd , Subotica, Zrenjanin , Pančevo, Novi Sad, Smederevo, Kragujevac, Užice, Čačak, Kraljevo, Niš i Leskovac. Manji su Šabac, Požarevac, Kruševac, Sombor, Kikinda, Vršac, Zaječar, Pirot, Loznica, Jagodina, Novi Pazar, Vranje...
U svečanom broju „Politike” (26. januar) objavljeno je nekoliko napisa koji su odavno objavljeni u tom listu. Nadnaslov jednog je „Kako žive naši iseljenici u Sjedinjenim američkim državama”
Ko je ovaj Čeda Mijatović čije su ime odbornici Skupštine opštine Valjevo dali jednoj ulici, ili uličici, odnosno levom kraku Ulice Milorada Ristića. Ili, da skratimo nagađanje i da kažem da nesrećni Čeda Mijatović ne postoji!
Osvrćući se na knjigu Žarka Jovanovića „Valjevo pod okupacijom 1941-1944”, Milorad Belić u avgustovskom broju Revije „Kolubara”, ističe, između ostalog, da je u knjizi naveden podatak „da je četnički major Vučko Ignjatović ubijen i sahranjen u Valjevu 28. juna 1942. godine”. Belić dodaje „da postoji i drugačija tvrdnja: da je ubijen 26. juna 1942. godine u Novoj Varoši”.
Sveobuhvatnost i istančana pouzdanost u odbiru (iz trine poluistina) pravih podataka, kao i akribija vrhunskog majstora, svojstva su i ove knjige Radovana Popovića, najskorije među mnozinom knjiga istog autora o životima srpskih spisatelja, za koju bi i bez potpisa Radovanovog znali da je Radovanova
Skupština opštine Valjevo je početkom prošle godine raspisala konkurs za obnovu fasade na svom zdanju na Gradskom trgu. Iako su se javile tri firme, komisija nije izabrala najpovoljnije rešenje.
U nedelju, 15. decembra, u Gospodu je, u 82-oj godini, usnio monah Agaton, ranije Arsenije, jedan od najpoznatijih duhovnika manastira Hilandara i Svete Gore. Rođen je sa svetovnim imenom Branislav Jovanović u selu Miličinici, u Tamnavi, 1921. godin
Bezinska stanica „Jugopetrola” u Mirijevu, delo arhitekata Milenije i Darka Marušića, najpoznatijeg beogradskog koautorskog dvojca koji je ostvario izuzetno značajna dela u srpskoj arhitekturi (naselje Cerak-Vinogradi), Cvećara („Politika” 26. 2. 1994), stambeni blok u Bulevaru kralja Aleksandra („Politika” 16. 1. 1999)
„Ratni fudbal: Tim Srpskog mača iz Valjeva 1918. godine pred susret sa austrijskom vojnom ekipom” - potpis je ispod fotografije najstarijeg valjevskog fudbalskog kluba, objavljene u bogato ilustrovanoj monografiji „Sto godina fudbala u Srbiji 1896-1996”
Nedavno sam bio u Valjevu. Seriju predavanja o „Zdravim oblicima života”, započeli smo Zoran Plavšić i ja. Ujedno, on je bio domaćin i inicijator mog gostovanja u gradu pored Kolubare. I on sam napušta grad. Kupio je zemlju desetak kilometara od naselja, zida kuću i želi da se rusoovski vrati prirodi.
U organizaciji Ministarstva kulture Rusije juče je u Moskvi, u Međunarodnom kulturnom slavenskom centru, otvorena izložba 25 slika, ulja na platnu, somborskog slikara Dragana Stojkova. Reč je o slikama iz ciklusa „Vera Pavladoljska”
Kao stalni čitalac „Danasa” imam slobodu da Vam se obratim povodom nedavnog teksta vašeg dopisnika iz Valjeva koji je pisao o sadašnjoj tužnoj situaciji na Divčibarama. Sve je u tom članku tačno, a situacija je i gora
Žiri Revije „Kolubara” proglasio je univerzitetskog profesora klasičnih nauka Aleksandra Lomu za Valjevca - ličnost 2002. godine. Odluka o tome donesena je u subotu 11. januara, na dan osnivanja Izdavačkog preduzeća „Kolubara”. Uz Lomin višegodišnji osvedočeno uspešan naučni rad, potvrđen prošle godine i uglednom nagradom Vukove zadužbine za knjigu „Prakosovo”, Žiri je, prilikom donošenja ovakve odluke, imao u vidu i njegovu neprekidnu privrženost zavičaju. Aleksandar Loma je niz svojih naučnih radova posvetio rasvetljavanju važnih pitanja, tematski vezanih za Valjevo i Valjevski kraj
Šahovska tabla ima 64 polja, a čovek koji stigne do tih godina često mora da potpiše rešenje o odlasku u penziju. Posle 33 godine neprekidnog uređivanja šahovske rubrike „Ekspresa”, uz sedam godina sportskog staža, Branislav Rakić Krca ispunio je uslove za prestanak radnog odnosa.
Kišna Nova godina, snežni Božić * Sumnjičenja i zlovolja oko privatizacije * Novi SUP * Đački kompjuter za „slikanje” * Odlazak brezove metle * Malinari u Čileu * „Koreni” * Valjevac godine - dr Aleksandar Loma...
Početak: Rođen 27. septembra 1948, u Valjevu. Otac Rodoljub - službenik, majka Stajka (Jakovljević) domaćica. Posle školovanja u Valjevu, završava prava u Beogradu. Legenda kaže da je priznao kako je, otkad u sedmom razredu postade predsednik pionirske organizacije, uvek bio predsednik, Srbin, pravoslavac, slavi Svetog Jovana.
U „Politici” od 22. januara čitamo o lecima koji su osvanuli u Valjevu na dan Sv. Jovana, krsne slave episkopa Lavrentija, u kojima ga napadaju, odnosno - kako reče vaš novinar - „iskazuju svoje neslaganje sa vladikom”. Zar pravoslavni Srbi nisu mogli da odu kod svog episkopa i usmeno mu iznesu ono u čemu se ne slažu sa njim?